´Granice ne postoje´ – razgovor s novim predsjednikom kluba

Preuzeti vodstvo sportskog kluba nije mala odluka. Još manje kada to nije nešto što ste sami planirali.

Naš novi predsjednik upravo se tako našao u ovoj ulozi. Nakon sedam godina provedenih u klubu, najprije kao trkač, a potom kao glavni trener, odlučio je preuzeti odgovornost za njegov daljnji razvoj.

U razgovoru otkriva što ga je motiviralo, što želi promijeniti, kakvu budućnost vidi za klub i zašto vjeruje da granice zapravo ne postoje.

Kako ste reagirali kada ste dobili priliku postati predsjednik kluba?

Iskreno, nisam to u početku htio prihvatiti niti sam se vidio u toj ulozi. No, uz pomoć dobrih ljudi, prije svega Ksenije i Snježane, koje su me posjele i otvoreno sa mnom razgovarale o klubu i mojoj potencijalnoj ulozi predsjednika, promijenio sam mišljenje.

Njih dvije su zapravo najzaslužnije što sam se odlučio upustiti u sve ovo. Dale su mi veliku podršku i pomogle napraviti onaj prvi, najvažniji korak.

Nakon toga oko mene su se okupile i Nataša, Maša i Mirna. Bez njih i njihove podrške ne bi bilo ni moje predsjedničke uloge.

Što vas je motiviralo da prihvatite novu odgovornost?

Prije svega, novi izazov i ulazak na potpuno nepoznat teritorij.

Ali postoji i jedan vrlo konkretan razlog. Da nisam prihvatio, vrlo je vjerojatno da bi se klub raspao jer u tom trenutku nije bilo drugih zainteresiranih kandidata.

Nisam mogao samo gledati kako se klub za koji sam vezan sedam godina gasi.

Koliko vam iskustvo glavnog trenera pomaže u ulozi predsjednika?

Samo iskustvo glavnog trenera možda mi ne pomaže toliko koliko mi pomaže svih sedam godina provedenih u klubu.

U tom sam vremenu imao priliku vidjeti kako klub funkcionira, ali i promatrati kako su svoje uloge obnašali bivši predsjednici. Vidio sam što su radili dobro, ali i što se možda moglo napraviti drugačije.

Zbog toga sam još prije preuzimanja funkcije imao određenu sliku o tome što želim nastaviti, što promijeniti i u kojem smjeru želim razvijati klub.

Koje su najveće razlike između vođenja sportaša i vođenja cijelog kluba?

Kada vodim sportaša, fokus je prvenstveno na njegovim treninzima, napretku i problemima.

Kada vodite cijeli klub, morate razmišljati o puno više stvari – od prostora i nabave sportske opreme do putovanja, privlačenja novih članova i razvoja zajednice.

Ali nisam sam u tome i upravo je to velika prednost. Uvijek je lakše kada si okružen kvalitetnim ljudima koji žele pomoći i koji dijele istu želju da klub ide naprijed.

Što ste naučili tijekom godina rada kao trener, a što danas primjenjujete kao predsjednik?

Najviše sam naučio kada treba zašutjeti.

Iako se i dalje borim s time. 🙂

Koji su glavni ciljevi kluba u narednih godinu dana?

Prije svega želim da klub nastavi rasti kao zajednica.

Želim da naši članovi, koliko god je to moguće s obzirom na njihove godine, obaveze i sve prepreke s kojima se svakodnevno susreću, zadrže sportski mentalitet i motivaciju za napredak – i u trčanju i u brizi o vlastitom zdravlju.

Naravno, cilj je i pomladiti klub kako bismo dobili ono što smatram idealnim spojem – mladost i iskustvo.

A kakva je dugoročna vizija razvoja kluba?

Razvoj kluba u svakom smislu te riječi.

Želim ići korak po korak i kroz puno manjih ciljeva razvijati klub u ono što sve može postati.

Granice ne postoje – barem ja to tako vidim.

Što će nam rad u klubu donijeti u narednim godinama, tek ćemo vidjeti. U svakom slučaju, spremni smo isključivo za krupne korake prema naprijed.

Na kojim područjima vidite najveći prostor za napredak?

Najveći prostor vidim u razvijanju sportskog mentaliteta – da što redovitije i u što većem broju sudjelujemo na utrkama.

Pri tome ne očekujem da će se svi članovi pripremati za državna prvenstva. Cilj je da svatko napreduje u skladu sa svojim mogućnostima.

Oni koji su trenutno u slabijoj formi mogu je podići koliko god mogu i iz godine u godinu pomaknuti vlastite granice. Oni koji su već na višoj razini mogu napraviti još jedan korak naprijed i pokušati konkurirati za medalje na utrkama koje nas čekaju u narednim godinama.

Na kraju, svatko ima svoj maksimum – i upravo je taj maksimum ono prema čemu se trebamo ravnati.

Kako planirate privući nove članove?

Tako što ćemo nastaviti kvalitetno raditi i biti prisutni tamo gdje su ljudi.

Planiramo i online kampanje, ali mislim da je svojevrsni „boom“ i „hype“ oko trčanja ipak prošao. To, međutim, ne znači da ljudi više nisu zainteresirani za trčanje.

I dalje postoji velik broj ljudi kojima trčanje može donijeti puno – bilo da žele samo ponovno pokrenuti svoje tijelo, poboljšati zdravlje ili napraviti ozbiljniji sportski rezultat.

Zato se želim boriti za svakog potencijalnog člana i pomoći mu da pronađe ono što traži u trčanju.

A što je ozbiljan rezultat i uspjeh? To je na kraju dana vrlo subjektivna stvar. Za nekoga je to medalja, a za nekoga prvi istrčani kilometar nakon dugogodišnje pauze.

Na što ste kao trener posebno ponosni?

Na svaki istrčani rezultat svojih trkača.

Svi su oni individualci i svaki rezultat ima svoju priču, zato mi je teško izdvojiti samo jedan.

Ako bih ipak morao, izdvojio bih broncu ženske štafete 3 × 7 kilometara u Osijeku u proljeće 2025. godine.

I svakako bih izdvojio posljednja dva održana klupska prvenstva u sklopu legendarne utrke Starek u studenom. Oba puta imali smo velik broj trkača, ali i velik broj osobnih rekorda.

A osobni rekordi uvijek govore sami za sebe.

Brončana medalja štafete Osijek Ferivi polumaraton 2025. 3 x 7km, Verica D., Renata G. i Dijana R.

Koji vam je trenutak u trenerskoj karijeri ostao u najljepšem sjećanju?

Mislim da sam još uvijek jako mlad i da je puno toga tek ispred mene.

Zato bih ovo pitanje ipak ostavio za neku od nadolazećih godina. 🙂

Kako uspijevate uskladiti sve obveze koje donose funkcije trenera i predsjednika?

Tako što imam kvalitetan Upravni odbor koji mi pomaže raspodijeliti obaveze.

Ne mislim da jedna osoba treba nositi cijeli klub na svojim leđima. Klub je zajednica i tako ga treba i voditi.

Tko je najviše utjecao na vaš sportski i profesionalni razvoj?

Profesor tjelesne i zdravstvene kulture iz Osnovne škole Medvedgrad, Goran Firšt, i moj trener svih trenera, Dražen Dinjar.

Koju biste poruku poslali ljudima koji razmišljaju o bavljenju trčanjem?

Krenite.

Trčanje vam može donijeti jako lijep život i mislim da u njemu svatko može pronaći nešto za sebe – naravno, ako nema medicinskih prepreka za bavljenje trčanjem.

Ne mora svatko trčati maraton, loviti medalje ili rušiti osobne rekorde.

Bitno je pronaći ono što vas pokreće.

Što biste voljeli da ljudi prvo pomisle kada čuju ime vašeg kluba?

Sport i rekreacija.

Što za vas osobno znači biti predsjednik kluba?

Odgovornost i čast.

Scroll to Top