Učitavam...
Blog
  • Naslovnica
28
09
2014

Zapis iz dnevnika jedne Tice Vlastavice

Još jedna utrka, još jedno postignuće i neminovno još jedno pitanje – koja je utrka sljedeća? Adrenalin lagano popušta i ustupa mjestu čistom zadovoljstvu, bolovi u mišićima još podsjećaju na sarajevske ulice, a slike na fejsu i objave prijatelja svjedoče emocijama koje je teško opisati – treba ih (do)živjeti! Moj 5. (slovima: peti!) polumaraton!!!

Tica pred ciljem

Nekolicina nas, zaljubljenika u trčanje, pošli smo na polumaraton i Fun Run utrku u Sarajevo, a doživjeli smo puno više… Zanimljivo, kada se čovjek konačno riješi očekivanja, događaju se najbolje stvari, one za pamćenje i prepričavanje! Prekršili smo gotovo sve upute trenera, bili „neumjereni u jelu i piću“ (molim učesnike opisanog događaja za pohvalu na ovom eufemizmu!), nedovoljno se odmarali, ali tijelo pamti i sve se na kraju zbroji. Poprilično dobro utrenirani, navukli smo trkačku opremu i odvažno krenuli… većina nas prema Koševu. Za neupućene u zemljopisni položaj prijestolnice BiH, pojednostavit ću – Sarajevo je dost’ brdovit grad, smješten u kotlini bez daška vjetra i puuun detalja (!). Sunce nas je „počastilo“ posljednjim ljetnim zrakama te dan, iako lijep za šetnju i „merak“, pretvorilo u trkački pakao!

Uspon na Koševo, „počasni krug“ po stadionu, silazak i ubrzanje prema Ilidži, uz Miljacku amo-tamo i za kraj – Kozja ćuprija! U redu, svi smo čitali Andrića i znali smo što je ćuprija, ali zašto „kozja“? E pa, sada i to znamo… tamo se i koza jedva uzvere! Ipak, upisala sam se i tamo, dobila pečat u „planinarsku putovnicu“, okrijepila se posljednji put i krenula nizbrdo prema cilju uz, nažalost, ne baš lijepe slike sloma mnogih trkača…S već poprilično teškim nogama, uspjela sam mobilizirati posljednje atome energije, prisjetiti se zašto trčim, pronaći svoj „mojo“, osvijestiti trenutak te uz poklike i bodrenje Sarajlija, slučajnih prolaznika i navijača, bljeskove fotoaparata, konačno proći ciljnom ravninom… svaki put pa i sada – jednostavno neopisivo!

Da – još osjećam bolove, da – bilo mi je teško, da – htjela sam stati i odustati, da – pitala sam se zašto, da – zazivala sam sve anđele i Svete, mantrala, zahvaljivala i „otpuštala“… Da, nije to lako, ali osjećaj je prokleto dobar! Medicina dobro objašnjava razloge naših dobrih osjećaja i pozitivne energije nakon novog postignuća, ali ne navodi poimence ljude koji su nas na tome putu pratili, gurali i bodrili, bili uz nas i s nama…

I zato – Zdravka moja (!), Tvrtko, Alma, Ana, Renči, Mirjana, Žarko, Woody Alene, Katarina, Maja, Marijeta, Jasminka, Danijela, Marina, Žac, Karmela, Džanela, Zdravka Š., Tomislave, Marijane, Renata… i svi koje sam nenamjerno izostavila, veliko Vam hvala! Bez Vas ovaj doživljaj ne bi bio isti i zacijelo još jedna medalja ne bi resila zid moga doma! Posebno sam zahvalna Tvrtku, mom stvarnom i fb prijatelju, na beskrajnom strpljenju, snazi i vjeri; osim pokojeg upita jel’ dišem i upute da skratim korak i nagnem se naprijed, nije govorio puno (što je neobično za Tvrtka!), ali bio je tu, uz mene, doslovno me gurao, vjerovao da mogu, iako sam dost’ cvilila… Hvala, Tvrtko! I, sorry što sam, na kraju, bila 9 sekundi brža!

Tvrtko i Tica

Za sam kraj, izdvojila bih neke „situacije“ po kojima ćemo, uvjerena sam, pamtiti put u Sarajevo: okrepa u busu, bosanske piramide, „Mi smo na kružnom toku u Sarajevu, a Vi?“, ponoćna potraga za Jaegerom, „Tko će zvati Vlastu?“, „Nema tuša u kadi!“, krevet-odar, grad pun detalja (!) , „petica“ uz prilog bifteka i markica za jogurt, slastice iz Sarajbosne i Badema, čarobni čaj, pivo iz Miljacke, „Trčim iz ćeifa“, „Just for you, my friend!“, „Big and strong!“, „Neću biti Sheldon!“, „Ime mi je – Igor!“, „čarobni koktel zaborava“, „Upisat ću pauzu!“… i – ČUDNO! – riječ/emocija koja nas je pratila!

Kaže se da – što se dogodi u Bosni, ostaje u Bosni! – pa ću poštovati to nepisano pravilo… Sjećanja na posjete ovoj predivnoj zemlji čuvat ću u srcu, ali dozvolite da se ponekad osvrnem na ista uz poneku crticu iz svoga dnevnika sjećanja…

I, što mislite, koja je utrka sljedeća?

Do neke druge utrke i/ili prilike za literarni osvrt,
ljubi Vas Vaša Vlast@vica.

autor: Vedran Lozanov

Komentara
0

Komentiraj