Učitavam...
Blog
  • Naslovnica
22
03
2017

Dnevnik s Cipra – Limassol maraton 2017

Put smo isplanirali još u 12. mjesecu. Od početaka priprema za maraton sam znao da u Bratislavi neću trčati zbog sezone alergije. Opcija su bili neki južniji krajevi. Cipar je izabran sasvim slučajno.

Organizacija je bila u našem aranžmanu. Zračni prijevoz je pronađen preko matrix.itasoftware.com (Beograd je ispao najpovoljnija opcija za polazišnu točku), smještaj preko AirBnB-a, a itinerer pomoću TripAdvisora i turističkih vodiča. Restorane smo tražili pomoću Ulmona.

Na put smo krenuli 14.3.2017 u rano jutro. Kombi je došao i ranije nego je bilo dogovoreno, jer je iritantni vozač imao drugi posao u Beogradu i trebao je stići ranije. Po Maju i mene je došao oko 5:20. Posadu su činili: Tanja, Žarko, Mirjana, Robertina, Katarina, Maja i ja.

U Beograd smo stigli oko 9:30, umorni i promrzli od kabriolet kombija koji je propuštao na sve strane. Manjku sna i jutarnjoj mrzovolji glavni uzrok je bilo otkazivanje izravnog leta koji smo trebali imati oko ponoći iz Beograda. Ovako smo bili prisiljeni prema Ateni krenuti 12 sati ranije, pa nakon 3 i pol sata čekanja nastaviti s Aegeanom prema Larnaci.

U Larnaku smo stigli oko 20:30 po lokalnom vremenu, te nakon podužeg čekanja kofera krećemo u lov na rent-a-car. Tu se iskazao Žarko. Uspio je spustiti cijenu kombija za 7 osoba za 200 Eura. Prvi susret s cjenkanjem će obilježiti cijeli boravak, jer bez cjenkanja više nismo kupovali.

I tako smo krenuli rentanom Nissan Serenom prema Limassolu. U stan smo ušli iza 23 sata.

Par riječi o Cipru…

Cipar je otočna država u istočnom Sredozemlju. Površina otoka je nešto manja od površina osječko-baranjske i ličko-senjske županije kombinirano. Nalazi se 80 km od obala Turske i Sirije, te oko 140 km od obale Libanona. Otok je dugo bio raskrižje Europe, Azije i Afrike i još uvijek su prisutni mnogi tragovi drevnih civilizacija – rimske, bizantske i mletačke. Glavne gospodarske aktivnosti otoka su turizam, trgovačka mornarica, izvoz odjeće i farmaceutskih proizvoda, te poslovne i bankarske usluge. Od turske invazije 1974. zemlja je de facto podijeljena na veći, međunarodno priznati, južni dio nastanjen uglavnom Grcima i manji sjeverni dio – samoproglašenu Tursku Republiku Sjeverni Cipar. Manje poznata je činjenica da postoji i treći entitet, koji čini oko 7% površine otoka, radi se o suverenom teritoriju Velike Britanije s nekoliko vojnih baza i popratnim naseljima. Na otoku ukupno živi oko 1.3 milijuna stanovnika od čega u grčkom dijelu oko milijun.

Dan 2.

Nakon podužeg i temeljitog spavanja, Žarko i ja odlazimo u nabavku do lokalnog Lidla. Kupujemo hrpu voća, povrća i peciva… Doručak je bio sjajan, a tako će ostati i slijedećih 7 dana. Puno salate uključujući kineski kupus, celer, peršinov list, avokado, paradajz, papriku, papaju, feta sir, maslinovo ulje i limun…

Nakon doručka oko pola 12 krećemo prema Nikoziji.

Nikozija (grčki: Levkosia, turski: Lefkoşa) je glavni grad Cipra. Urbano područje ima 309,500 stanovnika. Grad je smješten na sjeveroistočnom dijelu otoka, na granici samoproglašene Turske Republike Sjeverni Cipar i ostatka ciparskog teritorija pod kontrolom međunarodno priznate vlade. Nikozija je u 10. stoljeću postala glavni grad Cipra. Njezin značaj je rastao, jer su obalni gradovi Pafos i Salamis bili izloženi napadima s mora te je mnogo stanovništva bježalo u unutrašnjost Cipra. Grad je bio sjedište Luzinjanskih (francuskih) kraljeva Cipra od 12 st., Mlečana u 16. st. te Osmanlija slijedeća 3 stoljeća. Cipar je 1878. postao britanska kolonija s Nikozijom kao glavnim gradom. Protubritansko raspoloženje je raslo desetljećima te je tijekom 1950-ih Nikozija bila poprištem stalne gerilske aktivnosti. Stanovništvo je napadalo britansku vojsku s namjerom da Cipar postane neovisan. I nakon proglašenja neovisnosti Cipra, 1960. godine, nastavili su se sukobi Grka, koji su predstavljali većinu i Turaka, koji su bili manjina. Tursku manjinu je pomagala Turska, a potajice i Velika Britanija. Nakon državnog udara 1974. uslijedila je invazija Turske na Cipar. Turska je, uz britansko amenovanje zauzela 41% otoka i sjeverni dio Nikozije, koja je postala podijeljeni grad.

Parkiramo na busnom kolodvoru ispred ulaza u zidine, što će se kasnije pokazati kao greška, jer će Mirjana i Žarko u jednom trenutku morati hitrim korakom nazad do parkinga u misiji spašavanja od kazne i tako izgubiti sat vremena od obilaska. Nakon razgledanja južnog dijela starog grada odlazimo na ručak u restoran Mathaios koji je Žarko pronašao na Ulmonu. Restoran je ispao odličan i zapravo high point of the day. Jela se domaća spiza. Od jela izdvajam pečenog goluba i odličnu janjetinu s lukom.

Nastavili smo obilazak centra Nikozije. Kasnije poslijepodne smo prešli i na okupirani (turski) dio. Odmah nakon prolaska graničnog prijelaza primjetna je bila značajna socijalna, kulturološka i jezična razlika. Imali smo osjećaj kao da smo ušli u mali Istanbul, s bazarom i čaršijom. Uglavnom zanimljivo iskustvo.

Po povratku smo još svratili u armenski restoran brze hrane, te produžili prema smještaju.

Dan 3.

Nakon buđenja odlazimo na lagani trkački trening od 6km po šetnici uz obalu, prilagođen svim grupama i trkačima. ? Jel tako Tanja? Nakon tuširanja na redu su bila poširana jaja i kajgana sa šparogama za doručak. Šparoge su inače kupili Mirjana i Žarko u Nikoziji tijekom misije spašavanja Serene.

Već relativno kasno, nakon kavice u bircu ispred zgrade, krećemo prema Pafosu. Negdje oko 12.

Na putu do Pafosa, stajemo u predgrađu Limassola kod drugog najvažnijeg arheološkog lokaliteta na Cipru Kouriona.

Prije dolaska u Pafos posjetili smo i mjesto gdje je iz morske pjene rođena Afrodita, u grčkoj mitologiji božica plodnosti i ljepote. Naravno cure su pohrlile prema velikom kamenu gdje se sve to odigralo. Jer predaja kaže ako žena dotakne kamen postat će supertruper plodna. ?

Neka skoči tko se očešao o kamen!

Oko pola 4 stižemo u Pafos i odmah krećemo tražiti restoran za ručak. Vrtimo se par đireva po vanjskom obodu grada i napokon pronalazimo neki restoran iz Ulmona. Nažalost ovaj je bio promašaj. Radilo se o lancu restorana Ocean Basket, s bugarskim konobarima. Nismo ni sjeli, a Robertina se “prijateljski počela uvjeravati” s prvom konobaricom koja je mislila da smo iz Srbije ?

Nakon pojedenog brancina prženog u dubokom ulju, krećemo u obilazak Pafosa.

Pafos ili Paf (grč. Páfos, tur. Baf) je grad na zapadnoj obali Cipra i upravno središte pokrajine Pafos. Smješten je 50 km zapadno od najveće ciparske luke Limassola, a njegova zračna luka je druga po veličini. On je bio glavni grad Cipra u helenističkom i rimskom razdoblju, o čemu svjedoče brojni spomenici zbog kojih je Pafos upisan na popis svjetske kulturne baštine UNESCO-a.

Nažalost ništa od kulturno povijesne baštine nismo uspjeli vidjeti jerbo se svi muzeji zatvaraju u 4 sata, a mi smo u obilazak krenuli oko 5. Tako smo poljubili vrata grobnice kralja Salamona, jedan od najpoznatijih lokaliteta na Cipru, pod UNESCO-vom zaštitom. Kasnije smo prošetali do vidikovca iznad grada, prošli centralni trgić koji se uređuje povodom činjenice da je Pafos ove godine izabran za europski grad kulture i tako završili posjet. Inače kao grad nam se vjerojatno najmanje svidio. Izgledao je poput grada duhova, rijetko koga smo vidjeli na ulici.

Dan 4.

Jutro počinje novim odlaskom muškog dijela ekipe u Lidl, usput je Žarku pala na pamet ideja da bi mogli svježe povrće pronaći i na lokalnoj tržnici. Što se pretvorilo u jednu lijepu šetnju po centru Limassola. Pronašli smo jednu friško otvorenu tržnicu u centru grada, ali pazar je bio slab s obzirom da su bila otvorena samo 3-4 štanda, a roba nije bila bogznašto. Ovdje je običaj da se tržna mjesta otvaraju nešto kasnije. Nakon doručka krećemo prema Marini gdje podižemo brojeve za nedjeljnu utrku i odrađujemo photoshooting za lokalnog fotografa.

Oko 12:30 krećemo prema Troodosu. Ovo će biti dan kada nećemo ništa jesti do pola 10 navečer ?

Troodos je najveći planinski lanac na Cipru, smješten u središnjem dijelu otoka, a najviši vrh lanca je planina Olimp visine 1952 m. Na planinskom lancu smještene su mnogi bizantski manastiri i crkve, od kojih je devet crkvi i manastir Kykkos 1985. proglašeno dijelom Svjetske baštine pod zaštitom UNESCO-a. Područje je u vrijeme Bizanta postalo veliki centar umjetnosti. Na lokalnim planinskim cestama svake godine se održava Reli Cipar koja je standardni dio kalendara Svjetskog prvenstva u reliju. Inače temperature znaju biti znatno niže nego uz obalu. Tako je i nas iznenadila temperatura od -1 stupanj kod jutarnje provjere na yr.no portalu.

Zahvaljujući navigaciji, koja je rekla zbogom planinskom lancu Troodos, umjesto po glavnoj cesti, krećemo prema vrhu sporednim cesticama prepunim odronjenog kamenja, kojima se vjerojatno niti Reli Cipar ne vozi. Naš vozač Žarko se iskazao kao veliki potencijal za utrke svjetskog reli prvenstva, te nas je u jednom komadu vratio s vrha planine. No krenimo redom.

S obzirom na promašenu rutu, promašujemo i devet crkvica, koje smo usput trebali posjetiti, te vodopad Caledonija, no nabasavamo na vodopad Millomeris. Nakon konzultacija s par njemačkih turista pao je dogovor da vodopad posjetimo pješice. Tura je trajala oko sat vremena. Spustili smo se, našali potok, te čuli vodopad, negdje u pozadini. Vidjeli ga nismo jer je bio skriven raslinjem. Bez obzira na sve, penjački izlet kroz prirodu je bio zabavan.

Krećemo dalje. Odluka pada da idemo izravno do manastira Kykkos udaljenog 30 kilometara planinskih cestica.

Manastir Kykkos je pravoslavni manastir, najvažniji sakralni objekt na Troodosu. Osnovao ga je bizantijski car Aleksije i Komnin u 11. stoljeću. Leži na 1.318 metara nadmorske visine sjeverozapadno od vrha planine Troodos. Nema ostataka originalnog manastira jer je spaljivan nekoliko puta. Prvi predsjednik Cipra, arhiepiskop Makarios III, sahranjen je na tri kilometra od manastira gdje mu je podignut i spomenik.

Nakon obilaska manastira i grobnice arhiepiskopa Makariosa vraćamo se nazad u civilizaciju, naravno povratak nije uspio iz prve jer nas je navigacija odvela na kozji put. Iz drugog pokušaja uspješno pogađamo glavnu cestu s kojom smo trebali i doći. Pri povratku obilazimo i onih 9 crkava s početka priče. Putem prolazimo i kroz potpuno napuštena planinska naselja. Totalno spooky!

U Limassol se vraćamo gladni i smrznuti oko 19:30, no na ulasku u grad promašujemo izlaz s autoputa. Hvatamo slijedeći izlaz s druge strane grada. Navigacija nas je vodila po nekim novim cestama, sve do kružnog toka, s kojeg smo skrenuli na čudno označenu traku. Nastavili smo još stotinjak metara naprijed i pitali se zašto su rinzoli ovako visoki i ne možemo nigdje skrenuti. Tad se odjednom ispred nas pojavila rampa i vojnik u punoj ratnoj opremi sa šljemom na glavi i strojnicom uperenom prema nama. Odmah smo shvatili da smo zabunom uletili u RAF-ovu vojnu bazu. Da stvar bude gora Žarko je umjesto u rikverc ubacio u prvu te smo krenuli još metar dva naprijed. Vojniku se na faci očitavala zbunjenost zašto idemo i dalje prema njemu. Par sekundi nevjerice rješila je ubrzana vožnja unazad i okret u suprotnom smjeru kod kružnog toka.

Sad nam je već bilo dosta adrenalina te smo odlučili krenuti u potragu za jelom. Potraga će završiti sat i pol kasnije, i desetak restorana kasnije, u odličnom restoranu Karatello, gdje se u slijedećih 2 sata odvijala prava drama u tamanjenju hrane i tovarenju želudaca s nepreglednim slijedovima mezza i glavnih jela. Vrhunac tovaranje je bio trenutak kada konobar, nakon što smo bili uvjereni da smo sve slijedove rješili, donosi zadnji slijed – vješalicu s visećim ražnjićima. Tu sam totalno pukao! Toliko da sam zaprijetio konobarici ukoliko spusti deserte na stol da ću je skratiti za glavu. Zapravo inicijalna ideja je bila da joj pokažem da mi je hrana došla grla, ali potez dlanom preko vrata je dobio totalno drukčiju konotaciju. Žena je u nevjerici otišla po savjet starijeg kolege i deserti ateriraju ispred nas.

Tako natovareni oko ponoći padamo u laganu nesvjesticu po sobama našeg unajmljenog stana.

Dan 5.

Prvi dan da se čoporativno budimo ranije i doručak dovršavamo do 10, pola sata kasnije krećemo prema Larnaci. Usput se neplanirano zaustavljamo parsto metara od stana na lokalnom Hreliću u Limassolu.

Oko pola 1 stižemo u Larnaku.

Larnaka je treći grad po broju stanovnika (72,000) na Cipru. Smješten je na jugoistoku otoka. Vjeruje se da je osnovan oko 4,000 g. pne. U starom vijeku se zvao Kition. Prema legendi ga je osnovao Noin praunuk Kittim. U početku je Kition bio fenička kolonija, a kasnije grčki grad. Vjeruje se da je sveti Lazar (kojeg je Isus uskrsnuo) preselio u Larnaku i postao njen prvi biskup. Larnaka je danas značajna luka i važan turistički centar. Turiste najviše privlače brojne plaže u i oko grada. Posebno je popularna šetnica s palmama uz more. Najvažnije znamenitosti grada su crkva sv. Lazara sagrađena na njegovom grobu, džamija Hala Sultan Tekke  te turska tvrđava.

Nakon dolaska u Larnaku odlazimo u talijanski restoran po turu ugljikohidrata za ručak, ipak smo manje od 24 sata do utrke. Poslije ručka obilazimo šetnicu uz more uz koju je porazbacana hrpa konfekcijskih hotelskih lanaca i restorana brze prehrane. Nakon što smo završili sa šetnicom odlazimo u stari dio grada gdje prije obilaska crkve sv. Lazara odmaramo u kafiću To Kafe Tis Chrysanthi’s. Vadimo mobitele, žicamo wifi password i širimo najnovije foto uratke po društvenim mrežama, te ih naravno jedni drugima lajkamo. ?

Oko 19 sati se vraćamo do stana i ranije liježemo. Ipak se ujutro trebalo rano dići.

Dan 6.
Utrka.

Prvi dan za koji je najavljeno sunčano vrijeme s temperaturama do 20 stupnjeva, nažalost Katarini to nije bila vesela vijest. Meni je bilo važno da ne puše presnažan vjetar, što je uobičajeno ovdje.

Dizanje je programirano za 5:00. Treba obaviti cijelu proceduru prije starta utrka koje su sve zakazane za 7:00.

Oko 6:30 laganim kasom krećemo prema startu, koji je nekih 1000 metara udaljen od stana. Nakon podužeg redanja domaćih političkih zvijezda na startnoj proceduri, utrke počinju oko 7:20. Prvo maraton (Maja, Kata i ja), nekoliko minuta nakon toga polumaraton (Tanja), zatim 10K (Mirjana, Robertina i Žarko) i 5K na kraju. Sveukupno 15,000 natjecatelja (tako kaže službena facebook stranica utrke) računajući i korporativnu utrku na 5K dan ranije.

Dobra stvar je bila činjenica da su osim odvojenih startova sve utrke imale drugačije rute te natjecatelji nisu ometali jedni druge.

Startalo je oko 500 marataonaca i nisam niti u jednom trenutku utrke imao osjećaj gužve na stazi, što je bilo odlično.

Utrka je u cijelosti bila vrlo dobro organizirana, s postajama za okrjepu svaka 3 km. S obzirom da je puhao lagani vjetrić cijelu utrku je osiguravao uvjete smanjenog znojenja. Sunce je ipak tuklo bez predaha, s obzirom da je ruta utrke išla manje-više uz obalu, nismo se mogli previše osloniti na hlad. Krenuli smo tempom 5:50 kako smo i dogovorili s trenerima. Negdje na 10 km smo se mimoišli sa Žarkom, Mirjanom i Robertinom koji su taman finiširali. Oko 16. km mimoilazimo se s Tanjom koja izgleda prilično friško, što je bio pokazatelj da će imati odličan rezultat. Za mene je sve bilo lagano do 22. kilometra, kad počinje neočekivani uspon u trajanju 3 km. Uspeli smo se 200 metara od početne točke. Nakon 28. km sam lagano počeo gubiti energiju i pustio Maju s kojom sam trčao do tog trenutka naprijed. Uzimanje 4 različita energy gela i cijelo pakiranje grožđanog šećera je uzelo svoj obol na moj probavni sustav, te sam zbog toga izgubio brat bratu 4-5 minuta. Zato budite pametni i ne uzimajte toliko gelova ?

Ostatak utrke je protekao u polaganom kasu i povremenim hodačkim etapama do cilja. Katu koja je cijelo vrijeme utrke bila parsto metara iza mene sam propustio kilometar ispred cilja da preduhitrim zvocanje zbog lošeg vremena, koje je ona prorokovala u danima planiranja puta. ? (Kata me zamolila da prethodnu rečenicu izbacim jer nije istinita. Evo priznajem lažna je ? ).

Robertina me čekala otprilike 500 metara prije ulaska u ciljnu ravninu, predala mi hrvatsku zastavu i trčala sa mnom do cilja. Podignuta zastava je izazvala ovacije ostatka publike uz ciljnu ravninu. Posebno sam primjetio skupinu austrijanaca, koja je skandirala “kroacijen, kroacijen”. Kompletna ekipa čestitara nas je dočekala u cilju. Hvala Mirjana, Žarko, Tanja i Robertina ?

Sve u svemu, Maja je otrčala svoj prvi maraton u vremenu 4:12, Kata 4:26 PB, a ja 4:28.. i tako smo i mi uz Katu postali maratonci.

U međuvremenu saznajemo da su svi odlično obavili svoje utrke. Žarko, Mirjana i Robertina na 10K, te Tanja s PB-om na polumaratonu.

Nakon kratkotrajnog rastezanja, masaže i čašice dvije piva odlazimo na odmor do stana, te se već oko 14h vraćamo do centra na ručak u odličan ali prekapacitirani restoran Kipriakon. Nakon ručka pomalo iscrpljeni obilazimo centar Limassola, te nešto ranije dolazimo do stana gdje se vrlo brzo torpediramo u carstvo snova.

Dan 7.

Buđenje je obilježilo pregledavanje crvenila po tijelo, s obzirom da se ponešto i izgorilo na utrci…

Destinacija sedmog dana bila je Famagusta, odnosno okupirani teritorij sjevernog Cipra.

Glavna dilema je bila ići autom ili ne, s obzirom da auto osiguranje koje smo platili prilikom rentanja ne vrijedi na okupiranom teritoriju. Sve štete na automobilu počinjene na sjeveru bi morali platiti iz vlastitog džepa. Nakon kraćeg mozganja odlučili smo da se rizik ipak isplati, te smo krenuli prema Famagusti odnosno Gazimagusi.

Famagusta (grčki: Αμμόχωστος; turski: Gazimağusa) je grad na istoku Cipra, administrativno sjedište okruga Famagusta na istoimenom zaljevu. Ima najdublju luku na Cipru te je značajno lučko središte za izvoz agruma i drugih poljoprivrednih proizvoda i stoke. Grad je u 3. st. pne. osnovao Ptolomej II. U blizini grada su i ruševine antičkog grada Salamisa, koji je uništen 647. godine. Famagusta je 1291. postala utočište kršćanskim izbjeglicama. Grad se počeo jače razvijati u 14. st., kad postaje sjedište križara. Kasnije prelazi u ruke Mlečana i Osmanilija, da bi 1878. došao pod britansku upravu. U Famagusti se odvija radnja Shakespeareovog Othella. Do turske invazije sjevernog Cipra je Famagusta bila pretežno grčki grad. Nakon što su ga zauzeli Turci, Grci su evakuirani te je to danas turski grad (ima mnogo praznih kuća te se grad naziva „grad duhova“). Tokom 1960-ih godina je grad bio jedan od najznačajnijih svjetskih turističkih destinacija (turizam slabi nakon turske invazije). Danas je Famagusta dio tzv. Turske Republike Sjeverni Cipar i broji 39,000 stanovnika.

Već na graničnom prijelazu postalo je jasno da su Turci manje srdačni od Grka, sa slabijim osjećajem za turizam. Odmah su nas za dobar dan oderali s 20€ za neko kvazi auto osiguranje, koje smo prethodno već platili kod Grka. Granični prijelaz je doslovno na ulazu u Famagustu. Parkiramo ispred zidina starog grada, te krećemo u obilazak. Prva postaja je Lala Mustafa Pašina džamija, nazvana po velikom veziru Mustafi Paši Sokoloviću. Kad smo se približili lokalitetu shvatili smo da se zapravo radi o velikoj gotičkoj katedrali srušenih središnjih tornjeva i zazidanih rozeta s dograđenim minaretom. Nakon toga posjećujemo još nekoliko templarskih crkvi te Othellov dvorac. Prije odlaska na najveći arheološki lokalitet na Cipru Salamis ručamo u povijesnoj jezgri Famaguste u restoranu Aspava. Na meniju je bio orijentalni roštilj i mezza. Za desert smo se odlučili translatirati nekoliko koraka dalje u popularnu slastičarnicu Petek, a za izbor smo imali desetke vrsta baklava, kadaifa, hurmašica i ostalih orijentalnih slastica. Nažalost opet smo se prejeli, tako da sam prije polaska prema Salamisu jedno vrijeme klečao iza kombija, u nadi da će mukica proći sama od sebe.

Oko 16:30 stižemo na lokaciju Salamis.

Salamis ili Salamina je antički grad na istočnoj obali Cipra, 6 kilometara sjeverno od današnjeg grada Famaguste. Najraniji arheološki nalazi su iz 11. pne. (kasno brončano doba). Mitski osnivač Salamisa je Teuser, sin Telamona, koji se nije mogao vratiti iz Trojanskog rata, jer nije osvetio svoga brata Ajaxa. Kod Salamisa se 450. pne. odigrala Bitka kod Salamine između Atene i Perzije. Arheološka istraživanja na lokalitetu započela su u 19. stoljeću, a prestala su 1974., nakon turske okupacije lokaliteta. Većina artefakata se danas čuva u Londonu. Lokalitet je danas konzerviran i slabo održavan, servisira ga vlada sjevernog Cipra.

U 18h krećemo nazad prema grčkom dijelu otoka. Nadnicu za strah su nam složile Tanja i Kata slaganjem kamenja iz Pafosa u rukohvat pored svojih sjedala. Kamenje je ritmički lupalo i stvaralo čudan zvuk iz stražnjeg dijela vozila. Bili smo uvjereni da auto crkava, što bi značilo da smo nadrapali na okupiranom teritoriju. Ipak bez obzira na lupanje stigli smo do Limassola. Kamenje ćemo otkriti tek 24 sata kasnije.

S obzirom da nemamo više bezalkoholnih obaveza, za večeru se častimo u lokalnom wine and cheese ugostiteljskom objektu. Na meniju su bila lokalna vina i sirevi.

Dan 8.

Za zadnji dan smo ostavili obilazak okolice našeg grada domaćina Limassola.

Nakon doručka, obavili smo i prvo ovogodišnje kupanje. More je bilo toplo 17°C, taman dovoljno da uđem i bržebolje izađem. Robertini i Žarku to nije smetalo, pa smo ih morali tjerati iz mora. Nakon tuširanja krećemo prema dvorcu Kolossi.

Dvorac Kolossi je utvrda koje se nalazi nekoliko kilometara zapadno od Limassola. U srednjem vijeku je imao veliki strateški položaj i nadzirao je proizvodnju šećera, koja je bila jedan od najvažnijih izvoznih proizvoda Cipra. Dvorac je najvjerojatnije isprva napravila franačka vojska 1210. godine kada je jeruzalemski kralj Hugo III cijeli taj prostor predao Ivanovcima. Sadašnji dvorac je napravljen 1454. godine. U dvorcu su između ostalih boravili engleski kralj Rikard Lavljeg Srca i Templari.

Nakon dvorca produžujemo nekoliko kilometara po istoj cesti te posjećujemo lokalni muzej vina i plantaže agruma locirane na britanskom suverenom teritoriju.

Nastavljamo prema naselju Akrotiri, središnjem naselju jednog od dva britanska suverena teritorija na otoku. Odmah do naselja nalazi se RAF-ova vojna baza. Vozeći se cestom prema Akrotiriju primjećujemo brojne znakove zabrane fotografiranja, a uskoro i shvaćamo razloge njihovog postavljanja. U životu nisam uživo vidio veću instalaciju špijunskih antena i tanjura na jednom polju. Radi se o desecima ogromnih tanjura usmjerenih uglavnom prema istoku (Sirija, Palestina, Libanon).

Pored Akrotirija se nalazi veliko slano jezero, koje je zapravo zaštićeni ornitološki rezervat i lokacija je odmora brojnih ptica selica na njihovom sezonskom letu prema jugu. Britanci su izgradili edukacijsko-razgledavački centar koji smo i mi posjetili. Petnaest minutni video materijal nas je informirao o svim detaljima parka prirode i ornitološkog rezervata. Slijedio je odlazak prema velikom balkonu gdje su se nalazili brojni optički uređaji predviđeni za udaljeno promatranje ptica. Baš u trenutku našeg boravka na obalama jezera plamenci su imali dnevni odmor na jednoj nozi.

Nakon povratka u stan, spremamo kofere i odlazimo do puba, da ubijemo vrijeme do polaska prema aerodromu.

Dan 9.

U 1 sat krećemo prema aerodromu. Prije toga tražimo 0-24 benzinsku, kako bi dotočili gorivo i auto vratili punog rezervoara.

u 4 sata avion “Miki Manojlović”, stara AirBusova krama AirSerbije, uzlijeće s ciparskog aerodroma i krećemo prema Beogradu, ovaj puta izravno. U Beograd stižemo oko 5:30 po lokalnom vremenu, nakon 2 i pol sata leta. Prtljagu prebacujemo u kombi GeoToursa koji nas vozi za Zagreb. Vozač isti.

U Zagreb stižemo nešto prije 10 iscijeđeni i crknuti. San je ono što nam treba.

Naravoučenije s puta: Cipar je sjajna mediteranska destinacija, s bogatom kulturom i povijesnom baštinom te razvijenim turizmom. Tri države u jednoj. Tri kulture na jednom otoku. Cijene su u skladu s hrvatskim Jadranom. Standard je nešto veći nego u nas. To se najbolje vidi po voznom parku domaćina. Plaže i infrastruktura su odlični. Turizam je orijentiran na rezortni tip. Air Serbia ima povoljne svakodnevne letove. Nas je povratna karta koštala manje od 100€. Uglavnom must see destinacija. A Troodos je must have izlet, bez kojeg je uopće izlišno dolaziti na Cipar.

Limassol maraton je vrlo dobro organizirana utrka srednje veličine, bez velike gužve, po uglavnom ravnom terenu, ako ne trčite full maraton ? Preporuka!

Autor: Igor Šebo

autor: Vedran Lozanov

Komentara
0

Komentiraj